30.09.2007., nedjelja

INTENSE Vratih se samo na kratko, da obelezim povratak Hausa na male ekrane. Pa, ko voli, nek izvoli. Ko ne voli, takodje moze da izvoli, muzika je odlicna. http://www.youtube.com/watch?v=YhYbRjoIgN8

- 00:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.07.2007., nedjelja

Triatlonka Crveni caj crvenog africkog grma. Miris Dunava u kosi koju me mrzi da operem. Patike pune peska. Blaga groznica od mnogo sunca i previse kretanja. Nocno kupanje pod punim mesecom. Druzenje sa Acom, masterpisom majke prirode, kad bi mene neko slucajno pitao. O, da, bio je dobar, bio je savrsen vikend. Jednog takvog, odlucila sam jednom, otici cu odavde. Ne iz zivota. Ne iz zemlje. Prestacu sa pisanjem, ovde. Sa dopisivanjem. Sa opisivanjem sebe. Sa zamisljanjem drugih. Sa kreiranjem nepostojecih. Odlazim. Da pravim uspomene

- 23:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.07.2007., četvrtak

Teardrop Love, love is a verb Love is a doing word Fearless on my breath Gentle impulsion Shakes me makes me lighter Fearless on my breath Teardrop on the fire Fearless on my breath Nine night of matter Black flowers blossom Fearless on my breath Black flowers blossom Fearless on my breath Teardrop on the fire Fearless on my breath Water is my eye Most faithful mirror Fearless on my breath Teardrop on the fire of a confession Fearless on my breath Most faithful mirror Fearless on my breath Teardrop on the fire Fearless on my breath Stumbling a little Stumbling a little

- 23:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.07.2007., subota

I fear, therefore I am Kradem. Misli, ideje, stilove. Na razlicitim mestima, od raznolikih ljudi. Slusam pazljivo i gledam pravo u oci. Napajam se tudjom energijom. Najdraza mi je ona kad neko prica o necemu sto voli. Nema veze, zapravo nikoga nisam ostetila. Ne verujem. Zato sto je verovati pretesko, ili zato sto je verovati prelako. Ne smejem se. Zato sto nemam cemu, ili zato sto je prevruce, ili zato sto sam umorna, ili zato sto nisam umorna. Ne odgovaram na tuzne poruke koje me ovih dana zatrpavaju sa raznih strana. Zato sto sam premalo, ili zato sto sam previse empaticna. Sutra, bez obzira na vrelinu... Prekosutra, bez obzira na strah...

- 23:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.07.2007., četvrtak

Malo dobrih ljudi... Nedavno sam se pitala da li me voli, ili samo voli da voli, a ja sam se slucajno tu zadesila... Voli me. Sta god se dogodilo, to ce ostati sa mnom. Kako je bio uz mene kad je bilo najteze i kad su se svi ostali borili za svoje mesto u "centru paznje". Kako je skocio sa bicikla kad sam na jednom od nasih izleta rekla da mi se piski i ugazio visoku travu... smejala sam se tome kao luda, ali to stvarno jeste jedna od najromanticnijih stvari koje sam dozivela... On ume da voli i ja sam srecna sto je tu, sto me voli, sto ucim od njega, sto ga volim, mozda ne onoliko koliko zasluzuje (mozda, suvisno je reci, ali cu reci, mozda - da). Come rain or come shine...

- 22:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.07.2007., četvrtak

JA, ROBOT Pojavilo se novo poglavlje "I am a Rock, I am an Island, I am a House", a ja ga jos nisam procitala. U utorak sam isla da piskim usred Hausa. Pronasla sam sve dnevnike Adrijana Mola po jako povoljnoj ceni i nisam kupila. Nesto nije u redu sa mnom. Vise nego inace. Usred bitke koja nije moja, ponasam se kao natural born Vulkanac. Oduvek pratim tudje ritmove i sada, iznenada, ritma vise nema. Hodam u mestu, a to, ne samo sto je besmisleno, nego je i uzasno naporno. Mozda je u redu sto nema strasti. Mozda ona i ne postoji, mozda su je izmislili. Pojam i definiciju. I am a Rock.

- 21:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

08.07.2007., nedjelja

Vejavica Posle svakog dogadjaja koji mi uzdrma temelje, ja... Ja funkcionisem. Cisti razum, nista emocije. Ljudi, bicikl, knjige, muzika. A onda... Dodje taj trenutak - sve se utisa, svetla se pogase, mirisi nestaju i ja zatvaram oci. I tad osecam. Svi smo sami. SAMI. Skoro zaledjeni. Bez vidika. Sa glasovima koji ne dopiru. Mozda se osecamo slicno. Nikada necemo saznati. (I) to je zivot.

- 22:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.07.2007., ponedjeljak

Ponocna vecera Pola dinje, parce kulena, tanjir ledenih kocki (pravila ja), parce sira extramasnog. Jer, zelim da izgledam kao zena. Da zauzimam neki prostor. Da sam sve sto nisam. Pa se setim bivse drugarice, njenih 40 kila i 152 cm visine i prostora koji je itekako zauzimala. Sutra, ako (dozivim) ne otputujem, kupujem suknju. Ako se setim jos nekog loseg recepta za postati zena, probacu. Nisam o tome htela. Ne znam ni o cemu sam htela, ne znam o cemu bih pisala. Ovo bi trebalo da su odlomci mog zivota, ili mesto na koje cu nekad pobeci i videti da mi zivot i nije tako los, ili... A, da. Sinoc sam napisala. Pa sad, samo copy/paste: Stvari koje me raduju: -ljubav, kao izbor, kao delovanje, na kraju - kao osecaj -voznja bicikla -muzika -knjige, duhovite knjige -moji prijatelji -Hju u svim oblicima - kao pisac, glumac, muzicar, komicar, slika i prilika... -priroda -pomisao na sve male stvari koje zelim da uradim/naucim - zongliranje, trcanje, pisanje, ali stvarno pisanje, izlet biciklom u Bac, u Novi Sad i dalje, kuvanje, spanski, italijanski, engleski, francuski... -jutro, kad se probudim odmorna -gutljaj kafe, zalogaj kolaca -voda - kao voda za pice, kao kada puna vode, kao potok, reka, jezero, more, kisna kap -utrkivanje sa kisom, cak i kad izgubim -vetar u ledja nastavice se...

- 23:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.07.2007., nedjelja

FEEL GOOD INC. Hahahahahahahahaha, Feel good, Feel good, Feel good, Feel good, Feel good, Feel good, Feel good, Feel good, Feel good......... City's breaking down on a camel's back. They just have to go 'cause they don't know wack So all you fill the streets it's appealing to see You wont get out the county, 'cos you're bad and free You've got a new horizon It's ephemeral style. A melancholy town where we never smile. And all I wanna hear is the message beep. My dreams, they've got to kiss, because I don't get sleep, no.. Windmill, Windmill for the land. Turn forever hand in hand Take it all in on your stride It is sinking, falling down Love forever love is free Let's turn forever you and me Windmill, windmill for the land Is everybody in? Laughing gas these hazmats, fast cats, Lining them up-a like ass cracks, Lay these ponies at the track Its my chocolate attack. Shit, I'm stepping in the heart of this here Care bear bumping in the heart of this here Watch me as I gravitate Hahahahahahaa. Yo, we gonna go ghost town, This motown, With yo sound You're in the place You gonna bite the dust Can't fight with us With yo sound You kill the INC. So don't stop, get it, get it Until you're Jet Ahead. Yo, watch the way I navigate Hahahahahhaa Feel good, AHHHHahahahah [x4] Windmill, Windmill for the land. Turn forever hand in hand Take it all in on your stride It is sinking, falling down Love forever love is free Let's turn forever you and me Windmill, windmill for the land Is everybody in? Don't stop, get it, get it We are your captains in it Steady, Watch me navigate, Ahahahahahhaa. Don't stop, get it, get it We are your captains in it Steady, watch me navigate Ahahahahahhaa. Feel good, AHHHHahahahaha Feel good, Feel good, AHHHHahahahaha Feel good.... Zivot je kratak. I zasto da ne? Toliko je toga u rasulu. Ali ja vise ne zelim da pisem o rasulima. Da mislim o rasulima. Da ih zivim. Zivot je vise.

- 23:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.06.2007., srijeda

Stihovi dana: While my heart is a shield and I won't let it down While I am so afraid to fail so I won't even try Well how can I say I'm alive Kompozicija dana: J.S. Bach - Sleepers, Awake Recenice dana: A man with eyes like that hardly needs a dick. Boring is the ultimate insult.

- 22:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.06.2007., ponedjeljak

False Evidence Appearing Real Ustala sam u 5.30. Isla na trcanje. Mrzim trcanje. Mrzim rano ustajanje. Zvala profesora. Rekao mi da zovem u 13.30. Plakala uz The Dark of the Matinee, ne prvi put, vrag bi znao zasto- You take your white finger Slide the nail under the top and bottom buttons of my blazer Relax the fraying wool, slacken ties And I'm not to look at you in the shoe, but the eyes, find the eyes Find me and follow me through corridors, refectories and files You must follow, leave this academic factory You will find me in the matinee The dark of the matinee It's better in the matinee The dark of the matinee is mine Yes it's mine I time every journey to bump into you, accidentally I charm you and tell you of the boys I hate All the girls I hate All the words I hate All the clothes I hate How I'll never be anything I hate You smile, mention something that you like or How you'd have a happy life if you did the things you like Find me and follow me through corridors, refectories and files You must follow, leave this academic factory You will find me in the matinee The dark of the matinee It's better in the matinee The dark of the matinee is mine Yes it's mine So I'm on BBC2 now, telling Terry Wogan how I made it and What I made is unclear now, but his deference is and his laughter is My words and smile are so easy now Yes, It's easy now Yes, It's easy now Find me and follow me through corridors, refectories and files You must follow, leave this academic factory You will find me in the matinee The dark of the matinee It's better in the matinee The dark of the matinee is mine Yes it's mine Gledala tudje suze, slusala reci: "zasto se nisam ranije ubila, sad je kasno". Zvala profesora. Rekao mi da se javim ujutro, pa da dodjem u 1, 2, 3... Vozila sestrica na paktregeru. Prvi put se vozio tako. Uzivao je. Rogusim se na hranu i jedem je kao da je gomila izmeta. Vruce je. Pokusavam da koncipiram pitanja za sutra. Vise i ne znam zasto radim bilo sta... ali radim. Vrtim Beautiful, verzija by Elvis Costello. Cuje se: "No thanks... Could I test drive one of these things?" i zvuk motora i to mi izmami osmeh.

- 21:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.06.2007., četvrtak

Ustipci Sve je manje - vise otkad te nema. Ne zato sto te nema, jer mogla bih te pronaci u bilo kom dzepu ovog sveta. Zato sto mene vise nema i to je jedini razlog zbog kog te ne pronalazim. Secam se svakog tvog osmeha. Pojedinacno. Kada, gde, zbog cega. U cemu si bio. Kakvo je vreme bilo. Odakle si dolazio, kuda si odlazio. Ne secam se sebe, izuzev onog neopisivog osecaja radosti koji mi je dokazivao da sam ziva. Dovoljno. Nema vise vaznih datuma. Ni vaznih mesta. Onih od kojih srce luduje. Ni svih onih nijansi plave u koje sam se spustala u momentima slicnim ovom. Nema te vise na broju koji pocinje sa 2, ni u sobi ciji broj pocinje sa 2... nema te vise ni u ovoj kutiji pravljenoj za dvoje, koja je vec dugo poluprazna. I to je prvi od dva miliona razloga zbog kojih zelim da se moje manje - vise opredeljuje na onaj najobicniji i ne uvek najbolji nacin. Ne secam se kada sam ovo pisala. Ali secam se o kome sam pisala. I mogla sam da se nosim sa sarkazmom, jako crnim humorom, besom. Sa cinjenicom da sam mu vazna, ne pretpostavkom, nego cinjenicom - nisam. "Mislio sam na tebe"... na fckn budimpestanskom aerodromu, dok je pratio najboljeg prijatelja, koji je odlazio zauvek. "Oooops... zakasnicu na voz. Hvala na gostoprimstvu. Mastika je bila odlicna." Dobacila sam mu origami vuka, pitao je jel to pas. "Do sad je bio vuk." - vikala sam vec oko dva sprata nize. Vise ga nikada nisam videla. Ne mogu da se ne zapitam, onako jadno, pateticno, ali samo jako retko... da li nekad pomisli na mene. Veceras se osecam malo nevoljenom. Mea culpa. Nema savrsenih ljudi, nema savrsenih odnosa. Kome, uostalom, trebaju... Predominantan osecaj - umor. Predominantne boje - zelena i zuta pokraj puteva kojima jurim na novom biciklu [blago ludima] - pevajuci. I da ne promasim slucajno Hjua, pronasla sam se, kao verovatno i milioni drugih, ali on to taaako sroci, da ne mogu da odolim: What good is reading without memory? Come to that, what good is anything without memory? A vertical slice of experience that can't be accessed on the horizontal--is it actually worth anything? I worry about this because my own powers of recall are failing fast. It alarms me to think of all that I have read and how little of it has stayed with me. My current nightstand companion--an eminent author who shall remain nameless because I can't remember his name--has been with me for months. I crawl into bed and stare at the finely wrought sentences that I know I read last night, and they mean nothing. I retreat a few pages, or a few chapters, pick up the thread, readvance to the same point, perhaps squeeze a sentence or two ahead--although how can I be sure?--and then I'm asleep. It's trench warfare, and I doubt I will be in Berlin by Christmas.

- 23:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.06.2007., subota

Skin deep "Sand in my shoes" definitivno nije dobar podizac raspolozenja za nekoga ko je upravo odlucio da se prinudno prizemlji. Sta onda da natrpam na mp3 koji treba da mi posluzi kao odbrana od sto-frfljavijih-to-brbljavijih saputnika? Alanis? Tina Tarner?! Za sad imam dve pesme: Moby - Spirit i Moby - Running. Mozda dodam Mano Negra - Mala Vida, iz cisto sentimentalnih razloga. Ili je bolje da se ne bakcem sa sentimentima... Juce sam vratila "Mobi Dick" u biblioteku. Posramljena. Nisam je procitala. Kao da mi na celu pise da nisam. I uzela "Sve o decaku", koju sam progutala za par sati i "Pod zabom" koju pocinjem da citam. Moracu prestati to da radim. Mislim, da uzimam po dve knjige, jednu koju nameravam da procitam i drugu koja mi sluzi samo da bih ispala bar prosecno pametna osoba od ukusa pred sigurno silno zainteresovanim bledunjavim bibliotekarem. I pred bledunjavom sobom, oooo da. Ko me sisa. Ako volim laku literaturu, mogu to bar dostojanstveno da nosim i podnosim. Postoje samo dve knjige uz koje sam plakala od korica do korica, vise puta, u razlicitim okolnostima: Laura Eskivel "Brzinom zelje" i Toni Parsons "Za moju malu". Onako, malo brinem za sebe. Tri puta sam potpuno ocarana gledala "Dzo protiv vulkana". Kafkijanski pocetak filma je najblize sto sam prisla Kafki, jos od padanja na prijemnom zbog istog. Steta sto u zivotu ne postoji niko ko bi se toliko potrudio da te "gurne u vodu". Jos veca steta... skoro pa tragedija je sto smo mi ljudi takvi. Nepobitna cinjenica da titramo na ivici, dodirne nas na minut, sat, dan, retko duze. Moja najdraza osoba na svetu celom je konacno odustala od ideje da je postala baksuz i to zarazni, koja je drzala od trenutka kad je u busu htela da pogleda svojih 400 praskih fotografija i dobila samo memory card error a zatim i zelju da slisti svu poklon - rakiju i izbljuje se na vodica. Sad prica kako ce odseliti, spetljati se s "onim frikovima" i dobiti "rovinjsku depresiju". Ovome sam se smejala tri dana. Mogla bi da otvori neku "Agenciju za alternativna resenja". Kad malo bolje razmislim, imam dve najdraze osobe. Not bed. Not bed et ol.

- 12:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.05.2007., petak

Gorkoslatko Cetvrtak, 15. april Probudio sam se u 4.00 sa zuboboljom. Popio sest decijih aspirina zbog bolova. U 5.00 sam probudio majku i oca i rekao im da imam strasne bolove. Otac je rekao: "Ti si, do djavola, kriv jer si tri puta zaredom preskocio pregled kod zubara." U 5.30 sam zamolio oca da me odvede u hitnu pomoc, ali je on odbio da to uradi i nastavio da spava. Njemu je lako: on i nema prave zube. Ustao sam, bolovi su me razdirali i gledao sam kako svice. Srecne bezube ptice zapocele su svoju uzasnu vrisku, a ja sam se zakleo da cu od danas pa nadalje ici kod zubara cetiri puta godisnje, bolelo me nesto, ili ne. U devet sati me je majka probudila i rekla da mi je zakazala pregled na zubnoj klinici za hitne slucajeve. Rekao sam joj da je bol prestao i naredio joj da otkaze pregled. Petak, 16. april MESECEVA POSLEDNJA CETVRT Probudio se u 3 sata ujutro u agoniji od zubobolje. Pokusao sam da u tisini sve otrpim, ali su se moji jecaji prouzrokovani bolom sigurno probili do spavace sobe mojih roditeja, jer je otac uleteo u moju sobu i zamolio me da ucutim. Nije pokazao nikakvo sazaljenje. Samo je poceo da stenje kako sutra mora da radi na kanalu i da mu je potreban san. Kada se vracao u krevet, oklizuo se na jedan od majcinih Kosmopolitena koje je ostavila na podu sa svoje strane kreveta. Poceo je da psuje i to je probudilo psa. Onda se probudila i majka. Onda su se zacule i one vasljive pticurine, tako da sam jos jednom posmatrao kako se siva svetlost zore probija kroz noc. ... Otac rece: "Polin, ne mozemo da rizikujemo da dobijemo jos jednu bebu kao sto je Adrijan." Zatim su poceli da pricaju o vremenu kad sam bio beba. Na osnovu njihove price, licio sam sebi na Demijana iz filma Predskazanje. Majka rece: "Onaj prokleti doktor Spok je kriv sto je Adrijan ispao ovakav." Upitah: "Kakav sam to ispao?" Ona izjavi: "Pa je l' nisi obican govnar?", a otac dodade: "Prava si cicija, uvek nalickan i sa nosem nabijenim u knjigu." Bio sam toliko sokiran da neko vreme nisam mogao ni da progovorim, ali sam na kraju rekao, trudeci se da mi glas ostane pribran i melodican (sto nije lako kada vam je srce probodeno stelama njihovih kritika): "A kakvog ste to sina zeleli?" Njihov odgovor potrajao je tokom citave kupovine, cekanja u redu i povratka na parking. Idealni sin mog oca je rodjeni sportista, vedar i otvoren prema ljudima, neko ko govori vise jezika, ko je visok i ima rumene obraze koje nisu upropastile bubuljice, i ko skida sesir pred damama. Sa svojim ocem ide na pecanje i razmenjuje viceve. Kao stvoren je da bude oficir. Glasao bi za konzervativce i dobro bi se ozenio. Bavio bi se privatnim biznisom s kompjuterima u Gildfordu. Medjutim, idealni sin moje majke bio bi zestok i cudljiv. Isao bi u skolu za intelektualno nadarene. Fascinirao bi devojke i zene jos u svojim ranim godinama i ocaravao goste pametnim razgovorima. Oblacio bi se upecatljivo i bio izricit protivnik seksizma i rasizma. (Najbolja prijateljica bi mu bila jedna stara Afrikanka.) Dobio bi stipendiju za Oksford, koji bi osvojio na juris i usao u istorijat univerziteta. Odbijao bi ponude da dobije sigurno mesto u britanskom parlamentu. Umesto toga bi otisao u Juznu Afriku i poveo crnce u revoluciju, koja bi se zavrsila uspehom. Vratio bi se u Englesku, gde bi bio prvi covek koga smatraju sposobnim da uredjuje casopis Sper rib. Kretao bi se u sjajnim drustvenim krugovima. Vodio bi svoju majku svuda sa sobom. Kada su oboje zavrsili sa svojim glupostima, ja rekoh: "Pa, izvinite ako sam vas razocarao." Majka rece: "Nisi ti kriv, Adrijane, vec mi. Trebalo je da ti damo ime Bret!" Sju Taunzend "Bolno odrastanje Adrijana Mola"

- 23:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.05.2007., subota

La, la... Pre dva dana, preturajuci po mp3-jevima, naletim na Pixies-e. Nemam pojma otkud mi, ali obradovalo me je, ne mogu da opisem... iako nema moje omiljene 'where is my mind'. Pevusim la la love you po citav dan i radujem se kraju maja, kad ce doci Gordana. Eto, ne treba mi mnogo. Najprecenjeniji pojmovi prve polovine godine: -osmeh -hrabrost -iskrenost -zaljubljenost -ljubaznost Aj, aj, aj. Zvucim kao petnaestogodisnja ljubiteljka Nicea. E, pa, nisam. Petnaesogodisnjakinja. A o Niceu imam jednako lose misljenje kao pre petnaest godina. Sociopata. Jednostavno - osecam se kao maketa same sebe, na koju je neko slucajno seo. Sa osmehom. "Gde si bila kad je bilo dobro?" - pita moja bolja polovina, nadrkana na one koji su seli na mene. Tako 'story of my life', da cu dati da mi se ugravira na nadgrobni spomenik: "Gde sam bila kad je bilo dobro?"

- 17:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.05.2007., utorak

So life continues, as matter does not disappear... Jos jedan hughsday (u prevodu - hjutorak). Poceo je, neverovatno prigodno, sanjanjem Hjua. Jej. I to mi je uspelo. Nije bio 'onakav' san, ali sam svejedno dobro raspolozena. Sad konacno mogu da sabijem sve u jednu recenicu. Hausa volim zato sto mi je nakon njega lakse sto sam ljudsko bice. Hjua volim zato sto je lep, talentovan, vredan, pametan, mudar i zato sto mi je mnogo toga sto je rekao blisko. Dve recenice. Danas sam preslusala nekoliko puta "molitvu". Stidim se. I teeeska srca priznajem da je sasvim pristojna. Reci cu jos nesto za sta sam mislila da nikad nece izleteti iz mojih usta, prstiju, glave ili cega vec... nasla sam super pantalone u kojima ne izgledam kao oprljena macka s glistama u dzaku.

- 21:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.05.2007., subota

The Gun Seller Imagine that you have to break someone’s arm. Right or left, doesn’t matter. The point is that you have to break it, because if you don’t . . . well, that doesn’t matter either. Let’s just say bad things will happen if you don’t. Now, my question goes like this: do you break the arm quickly - snap, whoops, sorry, here let me help you with that improvised splint - or do you drag the whole business out for a good eight minutes, every now and then increasing the pressure in the tiniest of increments, until the pain becomes pink and green and hot and cold and altogether howlingly unbearable? Well exactly. Of course. The right thing to do, the only thing to do, is to get it over with as quickly as possible. Break the arm, ply the brandy, be a good citizen. There can be no other answer. Unless. Unless unless unless. What if you were to hate the person on the other end of the arm? I mean really, really hate them. This was a thing I now had to consider. I say now, meaning then, meaning the moment I am describing; the moment fractionally, oh so bloody fractionally, before my wrist reached the back of my neck and my left humerus broke into at least two, very possibly more, floppily joined-together pieces. The arm we’ve been discussing, you see, is mine. It’s not an abstract, philosopher’s arm. The bone, the skin, the hairs, the small white scar on the point of the elbow, won from the corner of a storage heater at Gateshill Primary School - they all belong to me. And now is the moment when I must consider the possibility that the man standing behind me, gripping my wrist and driving it up my spine with an almost sexual degree of care, hates me. I mean, really, really hates me. He is taking for ever. His name was Rayner. First name unknown. By me, at any rate, and therefore, presumably, by you too. I suppose someone, somewhere, must have known his first name - must have baptised him with it, called him down to breakfast with it, taught him how to spell it - and someone else must have shouted it across a bar with an offer of a drink, or murmured it during sex, or written it in a box on a life insurance application form. I know they must have done all these things. Just hard to picture, that’s all. Rayner, I estimated, was ten years older than me. Which was fine. Nothing wrong with that. I have good, warm, non arm-breaking relationships with plenty of people who are ten years older than me. People who are ten years older than me are, by and large, admirable. But Rayner was also three inches taller than me, four stones heavier, and at least eight however-you-measure-violence units more violent. He was uglier than a car park, with a big, hairless skull that dipped and bulged like a balloon full of spanners, and his flattened, fighter’s nose, apparently drawn on his face by someone using their left hand, or perhaps even their left foot, spread out in a meandering, lopsided delta under the rough slab of his forehead. And God Almighty, what a forehead. Bricks, knives, bottles and reasoned arguments had, in their time, bounced harmlessly off this massive frontal plane, leaving only the feeblest indentations between its deep, widely-spaced pores. They were, I think, the deepest and most widely-spaced pores I have ever seen in human skin, so that I found myself thinking back to the council putting-green in Dalbeattie, at the end of the long, dry summer of ‘76. Moving now to the side elevation, we find that Rayner’s ears had, long ago, been bitten off and spat back on to the side of his head, because the left one was definitely upside down, or inside out, or something that made you stare at it for a long time before thinking ‘oh, it’s an ear’. ...

- 22:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.05.2007., srijeda

SUNSHINES BETTER...? Artist - John Martyn If I call you sugar, if you call me honey, Does this mean you've got a hand in my fate? If you take my money, if I take your liberty, Does it mean it's all down to love and hate? If you open doors for me, I'll have the manners to respond; I'll treat you like mine. Ah babe, ah baby. Sunshine's better on the other side, Sunshine's better when you make it shine, The sun shines better. Sunshine's better on the other side, The other side of the hill; The sun shines better. If I call you lover and if you call me daddy, Does it mean that we're in love? If you give me all your hate, Open up the garden gate, Does that mean we're in love? Tell me sugar, call me honey, Come on darling, I'll just take all my money. We can run away naked with the flames of desire. Running through water like birds on fire, Like birds of a feather... I tell you, sunshine's better on the other side, The other side of the stream. Let's run in tonight - let's run in tonight. The sunshine's better on the other side of the fence; Come on darling, let's jump in tonight, Let's jump in tonight. Sunshine's better on the other side, Sunshine's better every time you make that smile of yours reappear. You chorkle, chuckle, giggle, mumble and Swing like a bitch, 'Til the day is done - that's what you do. You can giggle and laugh, make yourself happy, 'Til the day is done, remember. Sunshine's better on the other side, other side of the hill, We're going to get there, come on, come on, Skinny dip, skinny dip, skinny dip, skinny dip. Skinny dipping around the scene, Way down by the river, Sunshine's better on the other side. They tell me that the sunshine's better on the other side; Better than this side, you know. The sunshine's better over there, better over there, better over there. Sunshine's better; Sunshine's better on the other side. Sunshine's better. Sunshine's better on the other side, the other side of the hill. Lord, you know where the grass is green, Oh lord, greener than you've ever seen. Sunshine's better on the other side On the other side... Sunshine's better on the other side, Sunshine's better, don't you dare to go and hide from me now... If I call you sugar, would you dare to call me honey? If I tell you that I love you, would you take all my money? We could run naked, naked through the fire; Through the water, through the ice, through the sun, Through the jungle, through the desert sands. On the road, down and around the swings, roundabouts. Sunshine's better on the other side, Sunshine's better than you've ever seen before in your life. I'm telling you how I know: I've been there, I've been there and gone, Been there, been there and gone. Been there.

- 22:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.04.2007., subota

Najdraza igracka We sat grown quiet at the name of love; We saw the last embers of daylight die, And in the trembling blue-green of the sky A moon, worn as if it had been a shell Washed by time's waters as they rose and fell About the stars and broke in days and years. I had a thought for no one's but your ears: That you were beautiful, and that I strove To love you in the old high way of love; That it had all seemed happy, and yet we'd grown As weary-hearted as that hollow moon. W.B. Yeats Reci. To su oduvek bile reci. I biljke, da, na neki poetican, ne-agrotehnicki nacin. Upadam u hemijski indukovane snove. Ujutro me cekaju suze. Moje. I to je ok. Pristaju - vremenu, mestu, meni i ovom nedogledu. Preziveti. Vratiti se kuci.

- 23:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.04.2007., petak

FAILURE TO COMMUNICATE

- 01:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.04.2007., nedjelja

Otrov ili lek "Koliko ima od praistorije do Kljajiceva?" "Koliko ti treba peske do Nisa ako si plankton?" "Zasto on nije usao prvi kad je on glavan?" Na Bezdan se spustila mrkla noc. "Postoji neka tajna, ili si ovamo dolazila onako?" "Onako." Onako. Dobra vest dana - skinula sam "The Gun Seller". Losa vest dana - "Mobi Dik" pozajmljen iz biblioteke nema prvih 17 strana.

- 22:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.04.2007., petak

Macan I'm sort of reasonably good at a lot of things but not great at anything yet. I'm a reasonably good writer. I don't write like Martin Amis, but I wish I did. But I can probably act better than Martin Amis. But I can't act as well as Kenneth Branagh, but I can probably play the piano better than Kenneth Branagh, but I can't play the piano as well as Dr. John. I may be able to cook better than Dr. John. As far as I can remember in my life I have never asked a girl to dance, I have never asked a girl out and I have never had a party. I probably use humour to try and avoid getting close to people, in a funny sort of way. Making people laugh is sort of cowardly. It can be an intimate thing, but it also distances you from the person somewhat. I know a lot of people think therapy is about sitting around staring at your own navel - but it's staring at your own navel with a goal. And the goal is to one day to see the world in a better way and treat your loved ones with more kindness and have more to give.

- 16:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.04.2007., utorak

Mizantrop "It's not fair," he muttered before closing his eyes, something he thought quite often but probably wouldn't voice aloud except when intoxicated. "I know. Just drink. Relax." Ja stvarno citam ovo. OVO. Neka me neko ubije. Sigurno postoji neko razumno objasnjenje mog davljenja u soft core gay-is fantazijama... ali ne zelim da ga cujem. Previse mi je i saznanje da su moje prijateljske i ljubavne veze simbioze. Nekako ne volim te "bioloske" termine kad su medjuljudski odnosi u pitanju (pogotovo ako sam jedna od tih ljudi ja.) Knjizevna vrednost im je verovatno mala do nikakva, ali ovo je jedna od onih stvari zbog kojih lupam glavu... zasto ih nisam ja uradila? Devojka koja to pise sigurno se ludo zabavlja. Postojece hetero likove stavila je u homoseksualnu vezu na nepostojecem ostrvu odsecenom od sveta... za mene savrseno. Savrsen beg i dovoljno uvrnuto da se sama nekako "odvrnem". Na kraju, vecina mojih prica zavrsi smehom. Nazovem i samo hocu da zavristim "izvedi me, odvedi me", a onda pricam kako je utorak, a meni crkava televizor, kao da je to jedna od najsmesnijih stvari na svetu. Stvarno je utorak. I stvarno imam crnu fleku na ekranu, tacno preko titlova. I one suze od pre neki dan. Kaze sestra: "Ja nikada necu biti Jalom." Kazem ja: "Svejedno ti zavidim." "Sta si ono juce rekla 'kad pocnes babi da zavidis...'?" Smesno je. Stvarno jeste. Moje nesanice i nemir nisu. Andric je rekao nesto kao ovo su nesigurna vremena i zato su nesanice tako ceste... Klanjam se njegovoj mudrosti, ali duboko se ne slazem s njim. Za nemirne ljude, nema mirnih vremena. Jesam li ikada bila mirna? Hocu li ikad (ponovo) biti? Hoce li ovo ikada postati losa epizoda iz koje sam nesto naucila i nerado je se secam? Bice dobro. Bice dobro. Bice dobro. ...

- 18:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.04.2007., ponedjeljak

Zavist Tako je lepo poceo dan. A onda - Uhvatim sebe u ispravljanju krivih Drina. Ista stara prica. I odjednom vakuum, nema vazduha, nema glasa, nema gravitacije. Dokle? I sedim posle... jedva sedim... samo mrva fali da se izvrnem, pokrijem preko glave i sve sto ide... citam misery turned into brilliance... i onda suze... potok suza. Iste kao onda jednom kad sam dosla od Maje... Posle pricam o tom coveku, opet mi krecu suze. Ne mislim da je lako. Ne mislim da je svoj put pronasao tek tako. A boli, dovraga... neobjasnjivo. Cini mi se da bih dala sve za nekakav pravac. Izgubljena sam potpuno i beznadezno. Danas.

- 00:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.04.2007., četvrtak

Nesto o mojoj majci -"Zasto kupujes plavu odecu kad si rekla da ce biti Jelena? Zar odeca ne treba da bude roza?" -"To je bezveze. Bice Jelena i imace plave oci. Kupujem plavo, da joj se slaze s ocima"

- 22:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.04.2007., utorak

STOP. STOP. STOP. Don't look at me Every day is so wonderful And suddenly, it's hard to breathe Now and then, I get insecure From all the pain, I'm so ashamed I am beautiful no matter what they say Words can't bring me down I am beautiful in every single way Yes, words can't bring me down Oh no, so don't you bring me down today To all your friends, you're delirious So consumed in all your doom Trying hard to fill the emptiness The pieces is gone left the puzzle undone Is that the way it is You are beautiful no matter what they say Words can't bring you down, oh no You are beautiful in every single way Yes, words can't bring you down, oh no So don't you bring me down today No matter what we do (no matter what we do) No matter what they say (no matter what they say) We're the song inside the tune full of beautiful mistakes And everywhere we go (everywhere we go) The sun will always shine (sun will always shine) But tomorrow we might awake On the other side We are beautiful no matter what they say Yes, words won't bring us down, oh no We are beautiful in every single way Yes, words can't bring us down, oh no So don't you bring me down today Don't you bring me down today Don't you bring me down today Provela bih ovako ostatak zivota. Gledajuci u nebo. Bilo kakvo. Dok ne izbledim na toj klupi, stolu, ili cemu vec, kao sto u filmovima blede secanja. Danas je utorak, dan koji pocinje izbacivanjem smeca, a zavrsava reprizom Hausa. Izmedju... Zvanicna top 5 mojih omiljenih serija za sad ima popunjena samo 2 mesta. Na prvom je Northern Exposure. Prosla test vremena. Neprevazidjena. Pogotovo ovih dana, kad Aljaska izgleda primamljivije nego ikad i kad bih rado uklonila sunce. Juce je bio ponedeljak. Dan ciji je svesni deo poceo telefoniranjem i gutanjem cigareta u wc-u fakulteta, a zavrsio... pa, zavrsio je lepo. Valjda kao izuzetak koji bi trebao da potvrdi izreku da je dobro sve sto se dobro zavrsi. Izmedju... brat mi je rekao da stalno misli o samoubistvu, odustala sam od ispita, profesor je bio super, trcala, trcala i kuvala se, kuvala. Moja najdraza me pitala sto se tresem, a njena odraslija polovina rekao mi da se ne zderem toliko, da je to bolest zemlje Srbije i da sam sva oglodana, da nekima roditelji duvaju u ledja, a nekima u lice i da zna da me bas ne tesi, ali pokusava. Boljeg ne bih ni izmislila za nju. Nisam religiozna osoba. Da jesam, rekla bih da mi je Bog dao neke darove i da je sve ovo zbog nepostovanja toga. Neiskoristavanja potencijala. I ostace tako dok to ne uradim. Niko mi tu ne moze pomoci. I jos malo necega sto me nasmejalo... pogotovo zato sto stvarno nisam fejkala - House MD Personality Test: Dr. Gregory House 80% Eccentricity, 50% Confidence, 5% Kindness Congratulations, you're the man himself, Dr. Gregory House! You're quite strange, and usually do your own thing regardless of what anyone else thinks. This is partially because a person with an ego as large as yours could not care less what anyone else thinks or feels about anything. Unless, of course, they're your patient and they're dying--but only if they're dying of something interesting! You're a definite asshole to most other people, but at least you know how to be one in style, with an awesome wit, comfortable sneakers, and a never ending variety of facial expressions. 5% Kindness?! Definite asshole?! Ja?! Pravi zracak sunca... :D

- 17:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.03.2007., ponedjeljak

Novi wallpaper, stara prica Sinoc... igram se slicicama. Iz slusalica tresti "Beautiful". Jedem kukuruz, rotkvice i kobasicu. "Manijaku" - kaze S. "Kako se zove to sto jedes?" - pita. "Ratarsko-povrtasko-stocarska salata" - cerekam se. Noc je bila... kao da nije bila. Spavala sam ukupno oko dva sata, ne u komadu. I tako danima. Sad vec nedeljama. Vreme je za dr Suzi... mada... ne zna se ko je ludji; ona, koja kaze "nemoj da se nerviras", ili ja, koja kazem "dobro, necu". Gledamo se moje minijaturne bele tabletice i ja... "Ne umes da trazis" - kaze moja sis. Znam. Zato i ne gundjam sto ne dobijam. Trpela ja gangrenu zuba nedelju dana, gde necu ovo. Ko nije doziveo, nema najblazu predstavu koliko sam munjena. Jutros... zove moja najdraza osoba na svetu celom. "Gledala sam Hauzzza sinoc... pet minuta. Bas je tasolik." Moooolim?! "Nije tasolik. Visok je. I... ovaj... ima veci razmak izmedju usana i nosa." Naravno. Sto rece jedna ljubiteljka: "Takovi me interesiraju i na filmskom platnu i van njega... nesreća moja." Hocu li se osecati kao prevarant kad utonem u zagrljaj koji me voli promuklu i prozuklu isto kao skakutavu i cvrkutavu? Necu. Da li bi trebalo? Volim i ja njega...

- 14:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.03.2007., nedjelja

Zubima za vazduh Izjava dana: "He [Hugh Laurie] called me once directly for an interview. I was expecting the publicist to put him through, but it was just that voice on the phone. I was sort of thrown for a minute. As we know, I’m straight, but yeah, it’s like, homina homina homina.” (Robert Sean Leonard) Izreke dana: "Rad je stvorio coveka, a nerad depresiju." "Dokolica je majka kreativnosti." Stihovi dana: I would love to be the lucky one on chill avenue Who could keep your heart warm when ice has turned it blue (The Clash - Gates Of The West) Kompozicija dana: Johann Sebastian Bach - "French Suite No. 5 in G Major BWV 816, Allemande" Miris dana: Cherry Vanilla Boja dana: Sunshine Sutra zvanicno zavrsava moj dvonedeljni "pakleni festival". Prezivela na nogama, uz pretezno suvisle recenice, sa ponekim osmehom. Cestitke su dobrodosle. Laku noc.

- 00:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.03.2007., srijeda

Kad porastem bicu Gregory House Priznajem... podlegla sam sveopstoj histeriji. I volim svaki sekund toga :) Ne znam ima li to veze sa praznim zivotom, subjektivnom percepcijom istog kao takvog, niskim samopouzdanjem ili visokim pritiskom... ali ja sam totalno zaljubljena u fiktivnog lika i beskrajno se divim coveku koji ga je utelotvorio. Zbog... sve su vec rekli neki recitiji... e, pa svega toga. Jako sam umorna, jer morala sam da pogledam reprizu do 4 jutros. Da ga vidim u starkama (jbt, ja se vec godinama ne usudjujem da ih obujem, a taj uskoro 50-godisnjak ih nosi i for real... moze mu se, ima dusu 19-godisnjaka) i smejem se istim forama koje sam videla par sati ranije, istim intenzitetom i razmislim malo o: "Za one koji me znaju sam magarac i tako me tretiraju, za ostale sam bogalj i ponasaju se u skladu s tim." - potvrdjeno urnebesnim eksperimentom. Mi smo ono sto drugi u nama vide. Mi smo ono sto drugi u nama vide? Nevezano za Hausa... Da li cu moci da oprostim sebi greske i propuste? Ako ne, sta cu tad uciniti? Jedino sto me moze potpuno utesiti je cinjenica da cu jednom umreti. Postoji li lek za to? Kako se zove i koliko kosta?

- 16:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.11.2006., nedjelja

Nemam sunce, nemam more, cak ni lipe ne mirisu Danas sam setna. Nista ne pomaze. Sanjala sam ga nocas. Trebali smo ici na neki sajam knjiga, trebao je doci po mene, nekako smo se mimoisli. Sanjala sam ga i pre neku noc. Mimoisli smo se na stepenicama. Nisam mislila na njega. Nisam nesrecnija nego inace. Stavise... Sad mislim. Od njega je bila prva korpa koju sam dobila. Onako... fina, s merom, covecna kao i sve drugo sto je od njega doslo. Nije me promenila zauvek, nije cak ni pobudila zelju. Danas se pitam da li je ikako moglo biti drugacije i kako bi to izmenilo nase zivote. Mozda ja ne bih spavala prvi put s nekim koga nisam volela, mozda ja ne bih gutala suze godinama kasnije kod "merkatora" jer je na radiju isla "pricaj mi o ljubavi"... i ko zna sta jos ne bih. Ne mogu da ocenim, da li su mi godine naudile, ili bile blagonaklone prema meni, da li sam postala losija, bolja ili jednostavno drugacija. Tudja misljenja se razilaze,a moje se ugusilo na putu do povrsine. Mozda bas u onim progutanim suzama.

- 21:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #